Poigravanje HDZ-a s antifašizmom
U riječkom Novom listu od 30. ožujka 2004. g. objavljen je pod naslovom
«U Jasenovcu su Sanader i Hebrang «osnovali»
antifašizam bez komunista» ovaj
moj tekst:
Dozvolite mi da kao izvorni antifašist reagiram na nekorektno imitiranje
«antifašizma» od strane predsjednika i potpredsjednika Vlade dr.
Sanadera i dr. Hebranga u Jasenovcu 16. ožujka o.g. Ono što su bili
dužni reći na Bleiburgu i saboru HDZ-a, ako im je u interesu bila
stvarna katarza i stvarni antifašizam (bez crnokošuljaša «Jure i
Bobana»), oni će u Jasenovcu «osnovati» nekakav svoj «antifašizam» - bez
komunista, dakle bez onih, koji su 1941-1945. organizirali i predvodili
onaj realni antifašizam, što je pod Titovim vodstvom doveo do pobjede, u
sastavu Svjetske antifašističke koalicije, u korist Hrvatske i drugih
zemalja bivše federacije.
Stojeći na zemljištu gdje su pokopani prvi mučenici jasenovačkog logora
– komunisti, dakle prvi naši antifašisti, Sanader ih je podvalama o
«totalitarizmu» faktično vrijeđao! To se odnosi i na Prvi partizanski
odred (Sisački), sastavljen od tada najhrabrijih komunista, po kome
imamo i državni blagdan - Dan antifašističke borbe, koga će baš HDZ
sustavno sabotirati! Tako je u Sisku HDZ izbrisao ulicu s njegovim
časnim imenom, minirao spomenik Prvom odredu, ukinuli su 22. lipanj
(državni praznik!) kao Dan općine i uveli slaviti Sv. Kvirina (koji je
živio tri stoljeća prije dolaska Slavena), da bi se na kraju
legitimirali ulicom Mile Budaka, ustaškog ministra i sutvorca rasnih
fašističkih zakona! Sanader je tamo faktično uvrijedio i autora
jasenovačkog cvijeta, umjetnika Bogdana Bogdanovića i predsjednika
Savjeta Slavka Goldsteina, koji su također bili komunisti – da bi na
najbolji način u ondašnjim uvjetima djelovali – antifašistički.
Mogao je znati i zašto Tito nikada nije došao u Jasenovac –
baš zato da ne potvrdi one preuveličane brojke! Mi smo prije Sanadera,
ukazivali na velikosrpske namjere sa 700.000 i više žrtava u Jasenovcu,
no, što je s ustaškim napuhavanjem Bleiburga do preko 550.000 o čemu
Sanader i HDZ mudro šute!
Vukojevićev «antifašizam»
Dok je govorio protiv «umanjivanja» broja žrtava, preskočio
je – da je to, uz ustaše, učinio još jedino HDZ putem svoje komisije na
čelu s Vicom Vukojevićem, koji će (za velike pare naših poreznih
obveznika!) realnih oko 80.000 žrtava u Jasenovcu svesti na svega 2.386
žrtava! S tim je u vezi i HDZ-ovo ukidanje Trga žrtava fašizma u
Zagrebu, jer, eto, jedva ih je «nešto» bilo! Zagrebački antifašisti
uspjeli su protiv volje HDZa vratiti ime trgu i sjećanje na žrtve
fašizma. Ironijom sudbine HDZ-ova centrala ostala je baš na trgu odakle
su ustaše i zatim Nijemci slali svoje žrtve u Jasenovac i u druge logore
uključujući i Auschwitz! Vukojević je kao HDZ-ov «antifašist» bio poznat
i po izjavi – da «sve partizane treba pokokati!» za takve «zasluge»
unapređen je bio i za suca Ustavnog suda!
Titov antifašistički pokret bio je jedini koji se
suprotstavio na ovim prostorima Hitleru i Musoliniju. «pokret» po
definiciji znači razne struje i skupine, čiji je zajednički nazivnik
tada bio – istjerivanje okupatora i kvislinga, uspostava federacije
ravnopravnih republika, vraćanje Hrvatskoj oduzetih joj zemalja i
onemogućavanja povratka Karađorđevićeve i Dražine prve Jugoslavije.
Godine 1945. bilo je pitanje – Tito, vođa partizana, ili Draža
(Mihailović) vođa četnika. Sanaderove «alternative» ni u čijoj pameti
nije bilo! Ustaški ideolog književnik Bogdan Radica dobro je primijetio
po povratku u zemlju 1990. godine: «Da nije bilo Tita, još bi milijun
Hrvata bilo manje!»
Može li Sanader shvatiti Ritiga?
Spomenimo svjedočenje kanonika dr. Svetozara Rittiga,
župnika crkve sv. Marka u Zagrebu, na ZAVNOH-u u listopadu 1943. godine.
Nakon divljenja i priznanja velikim uspjesima NOP-a dodao je: «A za sve
to hvala vama, dragi naši komunisti, jer vi ste dali najveće žrtve i
ostvarili ono, za čim su težili vjekovima najveći sinovi hrvatskog i
srpskog naroda, vi ste ne štedeći žrtava ni krvi ostvarili (ovdje u
Hrvatskoj) jedinstvo Srba i Hrvata»! (Vjesnik, 30.10.1943.)
Sanader koji je odrastao u sasvim drugoj «klimi», ne može
shvatiti trezvenost navedenog Radice i kanonika Ritiga. O istarskom
kleru na čelu s kanonikom Božom Milanovićem, ne treba ni govoriti!
Sanader je stoga krenuo na žongliranje s komunizmom (i izvan teme
Jasenovac) da bi ga na kraju falsificirao! Dobro zna da je komunizam
ideologija slična kršćanstvu, čak i bolja jer «raj» obećava na zemlji
umjesto onoga na nebu. Ideologija komunizma sa svim svojim jednakostima
ljudi, spolova, rasa i nacija pokazala se utopijom i nigdje nikada nije
realizirana. U Titovoj Jugoslaviji bio je «samoupravni socijalizam»
nikada komunizam! Vlast komunističke partije nije «komunizam» kao što ni
vlast demokršćanske partije nije kršćanstvo! Primjer: kada je
demokršćanska vlada Italije 1945. i kasnije tražila našu Istru, čemu je
Tito rekao odlučno «Ne!» to nije bio sukob kršćanstva i komunizma nego
dviju državnih politika. Kad je Tito 1948. rekao odlučno «Ne!» Staljinu,
šefu jedne druge komunističke partije, opet se radilo o različitim
državnim ciljevima, a ne o komunizmu ili o dva komunizma. Čak ni
reformirani komunisti nisu «komunizam», to su još manje nereformirani,
kojih je većina u Hrvatskoj otišla u HDZ, a manjina u četnike – riječ je
o istom mentalnom sklopu! Upozorit ću Sanadera – da je antikomunizam bio
fašistička politika koju nikada ne bi zapadni saveznici porazili bez
presudne pomoći Staljinovog Sovjetskog Saveza i njegovih 25 milijuna
poginulih! U tom su smislu svi oni bili antifašisti, iako na drugim
područjima svoje politike to nisu bili (kolonije, diktature, bespravlje
i dr.).
(73)
U HDZ-u treba prevladati antifašizam
Sanader ima pravo postati antifašistom, makar i naknadno,
jer moderni svijet i leži na tekovinama antifašizma kao što su OUN, EU,
aktualno međunarodno pravo (uključujući Haag) i dr. Budući da je HDZ
pokret, a ne stranka, zadatak bi mu bio da u tom pokretu prevlada
antifašizam i to na djelu i tako dobijemo potrebnu nam stranku
demokršćanske orijentacije. Trebao se stoga izjasniti i o slučaju
saborske rehabilitacije (14. veljače 1992.) i takvih ratnih zločinaca
kakvi su bili Ljubo Miloš i fratar Miroslav Filipović, zapovjednici
jasenovačkog logora! Svoga «ministra za provokacije» Hebranga trebao bi
upozoriti da nije bilo u redu braniti Dinka Šakića, živog jasenovačkog
zločinca da je bio « - žrtva vremena»! Ili opravdati uništavanje više od
20 tisuća kuća naših srpskih građana – da su «pojedinačni zločini»!
Srećom svi nismo «Norci» da bismo u to vjerovali, ali bi dobro primili
kad bi HDZ, a ne svi mi, nadoknadio ovu štetu, makar i pod eufemizmom –
«pojedinačna»! Budući da je Bleiburg pod okriljem HDZ-a napuhnut preko
svake logike, bilo bi antifašistički da Sanader tamo obeća isti postupak
kakav je vidio u jasenovačkom muzeju: napraviti pojedinačni popis
žrtava, bez obzira što je među njima bilo i odgovornih za Jasenovac, kao
što je npr. dr. Mirko Puk, Pavelićev ministar pravosuđa, tvorac rasnih
zakona, a prije toga organizator pokolja Srba u glinskoj crkvi, na što
je čak i Stepinac reagirao.
Od prvog divljanja uvezenih ustaških fašista 1990. borio sam
se, često i u ovom listu, za objektiviziranje svih navedenih brojki kako
bismo uspješnije rješavali današnje i sutrašnje probleme naše državne
zajednice. Tu sam imao problema i sa tvrdokornim stavovima nekih vodećih
ljudi bivših partizana, koji su bili antifašisti u oružanoj borbi i kad
je to bilo najteže, ali to nisu posvjedočili i nakon toga u političkom
djelovanju. Ipak, moramo im priznati da imaju pravo kad traže da se
izjednače prava boraca prvog antifašističkog rata s pravima boraca našeg
drugog (Domovinskog) antifašističkog rata i vrate po HDZ-u izbrisani ili
uništeni spomeni hrvatskog NOP-a, u Zagrebu – X. «Zagrebačkog» korpusa
NOVJ , jedinstvenog u Europi! Na tom putu, kao i
na ostalim zadacima hrvatske Vlade, neka vas
prati dobro more, gospodine Sanaderu!
I čuvajte Hrvatsku od aktualnog američkog imperijalizma!