USTAŠKOM FAŠIZMU IMANENTAN JE TEROR
Povod ovoj temi je 14. travanj 2006. g., kada je prije 69 godina (1937.
g.) u zagrebačkom studentskom domu z a k l a n hrvatski sveučilištarac
Krsto Ljubičić, student prava.
Građanski rat u Španjolskoj (1936-1939.) potaknuo je i u nas
zaoštravanje po liniji fašisti (ustaše i klerikalci) – antifašisti
(ljevičari, HSS-ovci, liberali i dr.). Tu će doliti svoje i klerikalna
«Hrvatska straža», čiji će direktor dr. Janko Šimrak (dekan Bogoslovnog
fakulteta), početi upozoravati na «Svetog oca (koji) u najnovijoj
enciklici kaže – da između katolika i komunista ne smije biti nikakve
suradnje». – što je bilo u korist nastupajućeg nacifašizma. (To isto
zastupao je i Alojzije Stepinac – prema njegovom biografu fratru A.
Benigaru, Zagreb, 1993. g. str. 420.) Fašističke grupe počele su s
izazivanjem nemira i terora – sve u interesu fašističkih sila,
pokušajima razbijanja zajedničkog hrvatskog fronta; na Sveučilištu
sprečavanjem skupova studenata drugačije orijentacije, uništavanjem
njihovih publikacija, onemogućavanjem pristupa studentskim izborima i
slično. Druga strana organizirala je samoobranu, pa su sukobi postojali
sve češći – da bi kulminirali ubojstvom Krste Ljubičića. Kukavički je
napadnut od grupe fašista dok se sam uputio u svoju sobu, najprije su ga
batinama oborili i onda izboli noževima na sedam mjesta, od čega su
četiri uboda bili smrtonosni. Javnost je bila šokirana i svoje je
raspoloženje izrazila masovnim sudjelovanjem na njegovom sprovodu.
To nije bio jedini teroristički čin ovih fašista, koji su se
skrivali pod imenom «Hrvatski nacionalisti». Evo osvrta HSS-ovog
«Političkog vjesnika» iz lipnja 1939. g.
«Najprije je ubijen nožem u leđa student Ljubičić, od te grupe
proglašen kao komunista, što nikad nije dokazano. Drugi je slučaj
ubojstvo pokojnog Matije Tandarića, predsjednika Kotarske organizacije
HSS-a u Samoboru, koga je također ubio jedan student iz ove skupine.
Treći je slučaj Presečkog, koji je izgubio glavu
opet od jednog člana iz tih krugova… Ti mladići, koji su si prisvojili
ime hrvatskih nacionalista, misle da po tome naslovu mogu i smiju
opravdati te svoje postupke bez ikakvog osjećaja odgovornosti… Kako su
daleko ti «beskompromisni hrv. nacionalisti», štićenici Šimraka i
«Hrvatske straže» i miljenici izvjesnih krugova pokvarene hrvatske
inteligencije – od osnovnih načela kršćanske civilizacije, koju oni
navodno brane od HSS-a!»
Svjedok sam iz tog vremena eksplozija po telefonskim
govornicama na Jelačić placu, koje su oni uzrokovali. Možda je bolje
poslužiti se Mačekovim svjedočenjem: » …dolazilo je… sve jače do
izražaja rovarenje njemačko-talijanske pete kolone… 30. studenog 1940.
eksplodirale su u Zagrebu gotovo u isti čas tri paklene mašine, i to
jedna u dvorištu Banske palače, jedna u dvorištu meni susjedne kuće, a
jedna je čak bila bačena s ulice u Krnjevićev stan (glavni tajnik
HSS-a)… sam Bog je spasio Krnjevićevog dvanaestogodišnjeg sinčića … Teži
slučaj bio je kada je početkom 1941. g. eksplodirala bomba u
prostorijama britanskog konzulata, gdje je kćerka uglednog zagrebačkog
odvjetnika Schwartza tako teško ozlijeđena, da su joj morali amputirati
obje noge…» (Memoari, Zagreb, 1992. str. 142)
Kao što vidimo, davno prije dolaska okupatora hrvatski su
fašisti demonstrirali što namjeravaju činiti kad se domognu vlasti!
Odgovornost katoličkog vrha za rečeno vidi se i iz ove obrane
Ljubičićevih koljača: «…Istina je, treba požaliti nesretan svršetak toga
mladića, ali zar radi toga treba petnaestak uvjerenih borbenih hrvatskih
narodnih boraca proglasiti zločincima?... Zar oni, koji su od reda
sinovi hrvatskog sela, ne zaslužuju baš nikakvog obzira?...Krsto
Ljubičić kretao se u lošem društvu, koje mu ni poslije smrti nije htjelo
… prirediti kršćanski sprovod…» (Vojo Rajčević: Studentski pokret…
Mladost, 1959/231-9.)
S posebnom je mržnjom «Hrvatska straža» napala dr. Svetozara
Ivkovića i društvo – što je sudjelovalo na ispraćaju Krste Ljubičića. A
to su ljudi koji će iduće godine na izborima (11. prosinca 1938. g.)
veliki broj Srba uputiti na suradnju s HSS-om; sam će dr. Ivković
postati podban Banovine Hrvatske!
Za neke od Ljubičićevih nekažnjenih koljača utvrdio sam
konkretno; Grgu Ereša (Hercegovca) zapadni Saveznici predali su
Jugoslaviji kao ratnog zločinca;
Slavko Kaštelan (Šibenčanin) još je 1942. godine tražio progon 32
«opasna» studenta, među kojima sam i ja – prema kopiji koju posjedujem.
Definicija fašizma:
U Rječniku B. Klaića: «Fašizam je vladavina reakcionarnih i
imperijalističkih predstavnika krupnog kapitala, vlasnika tvornica
oružja, velikih banaka i veleposjednika kako se oblikovala prvotno u
Italiji, kasnije u Njemačkoj i u Japanu. Fašizam je izazvao drugi
svjetski rat u kojem su njegovi nosioci počinili strahovita zvjerstva u
velikom dijelu svijeta, a osobito u našoj zemlji.»
U Velikom Anićevom rječniku: «Fašizam je projekt diktature koji državu,
naciju i vođu nadređuje građaninu i njegovim pravima…»