home  teme  kontakt
 

TEMA I. - drugi dodatak

 

U riječkom Novom listu od 19. studenog 2001. g. pod naslovom – «Katolička birokracija – najveći hrvatski tajkun» - objavljen je ovaj moj tekst:

         NEVJERODOSTOJNA PORUKA HRVATSKIH BISKUPA KATOLIČKA BIROKRACIJA – NAJVEĆI HRVATSKI TAJKUN

 Obraćam se civiliziranoj Hrvatskoj, Hrvatskoj koja gleda i želi europsku budućnost! Povod su iskazi neumornih katoličkih biskupa i njihove propagande. Poruka katoličkih biskupa od 9. studenoga prije svega je – nevjerodostojna. Ne mogu «tumačiti» demokraciju oni koji ju ne žive ni u vlastitoj crkvi, čiji prvi čovjek nosi kvalifikaciju – «nepogrešivi!» Još manje, ako ignoriraju pozive aktualnog Pape – da obračunaju s negativnostima i zločinima vlastite crkve u prošlosti (progoni bogumila, popova-glagoljaša, masovni pokolj Gupčevih puntara, pa zločini u vrijeme fašističke okupacije s odvajanjem vlastitog kukolja od žita, i dr. - kako bi došli do poštene katarze…

         Mala digresija: svojedobno sam od Lenjina učio – da je religija «opijum naroda» što sam shvatio kao nužnu dobroćudnu drogu, bez koje čovjek ne bi mogao izdržati životne teškoće, niti kroz nadu popuniti svoju snagu u borbi za bolje! Od Stipice Radića i Ante  Starčevića, iskrenih vjernika (Starčević je bio i školovani bogoslov) naučio sam, da je problem birokracija u tim religijama (kao i u partijama), u ovom slučaju – klerikalizam. Starčević, «Otac domovine» upozoravao je: «A puk zapadne crkve, gdje potiče štogod dobra i poštena, to prečesto dolazi samo otuda što on ne sluša i ne slijedi popa. Da ovaj puk ne bi bio poživinčen, on bi uz rijetke iznimke, u popu smatrao najprvoga svojega neprijatelja. Uistinu, narod hrvatski ima svu svoju nesreću najvećma popovima pripisati. Ako se pokaže pravi ili bolji svećenik, on postaje mučenikom. Do kada bude tako?» (A. S., Djela,III.216).

         Još nešto, u svijetu ima mnogo bogova, kršćanski bog pokriva nešto manje od 20 posto čovječanstva, islamski bog nešto više, budistički i drugi još su bogatiji. I svejedno je – je li bog stvorio čovjeka na sliku i priliku svoju ili je obrnuto – činjenica je, da se ti bogovi nikako ne mogu složiti i ni o čemu dogovoriti – baš kao ni njihovi vjernici na zemlji! Kršćanskom je još teže: njegovi katolici ne podnose protestante, istodobno mnogi mrze svoju pravoslavnu braću, kao da pripadaju sotoni. Eto, tu bi navedeni biskupi imali posla – kad se ne bi bavili politikom! 

Ruka ruku mije 

         Katolička je birokracija nevjerodostojna kad na papiru postaje «socijalno osjetljiva», dok je u stvarnosti postala najveći hrvatski tajkun, s daleko najvećim investicijama u zemlji i ovozemaljskim bogatstvom. Zašto skrivaju od građana svoje prihode i rashode, zašto inzistiraju na svojoj sivoj ekonomiji (bez prikaza cijena svojih usluga, bez poreza), zašto su «zaboravili» na manje vjerske zajednice, zašto inzistiraju da ih plaćaju i građani koji im ne pripadaju? Pa ne vjeruju ni svojim vjernicima, zato odbijaju talijanski način financiranja takvih djelatnosti – svi građani plaćaju posebni porez za te svrhe s pravom da sami odrede kojoj će adresi iz tog propisa dati svoj doprinos.

         Biskupi će «odriješiti od grijeha» svoje favorite iz HDZ-a i sve prišiti nekadašnjem «komunističkom režimu», odnosno sadašnjoj Vladi, iako su HDZ vodili nereformirani komunisti, no od njih su imali materijalne i druge koristi, s njima su srušili laičku državu i stvorili klerikalnu. Znaju dobro da u «komunističkom režimu» nitko nije mogao ukrasti tvornicu, znaju dobro da se u današnjoj vlasti (2001. g.) nitko nije obogatio na narodni račun, no ipak će im podmetnuti «korupciju» bez ikakvih dokaza – kao u vrijeme inkvizicije. Znaju dobro tko je opustošio naša poduzeća, fondove i radnička prava, tko je višestruko oštetio umirovljenike i dr. no, kaže nadbiskup Bozanić – «ne trebamo se stalno obračunavati s poviješću, nego se trebamo usmjeriti na budućnost». A zlo se dogodilo u «povijesti», a ne u budućnosti, i dok traži borbu protiv korupcije, istodobno ju s time želi onemogućiti! Tako ruka ruku mije!

         Biskupi dobro znaju da ni u onom «mraku» nisu radnici nigdje ostali bez plaće, to je djelo njihovih pulena. Glasnogovornik biskupa Živko Kustić tek je nedavno pročitao Bibliju da bi Račanovoj Vladi servirao biblijsku: «Očito da Crvka ne smije šutjeti kad ljudi rade, a ne primaju plaće, kad im primanja nedostaju za iole dostojan život!» No, biskupski puleni najodgovorniji su i za »katastrofične demografske probleme», čak se i u onom «mraku» broj Hrvata u Hrvatskoj povećao od 1948. do 1991. sa 2,975.000 na 3,736.356 ili za 761,356 odnosno 25 posto, u BiH sa 1981. na 758.136 ili za 23 posto, a sada – zaista katastrofa!

Ne priznaju ni Papu

         ¸A što se tiče onog «mraka», naši revni biskupi ne priznaju (opet) svog Papu, koji je izjavio: «Zagovarači kapitalizma zatvaraju oči pred dobrim stvarima koje je ostvario komunizam: borba protiv nezaposlenosti, briga za siromašne…»(NL 3.11.1993.). Crkva itekako može biti korisna u društvu ako se drži svojih bitnih odredaba. No, ona dozvoljava da čak i Majku Božju pretvaraju u zločinku i traže od nje da bez suda likvidira legalno izabranog predsjednika RH Stipu Mesića kao i Račana. Donedavno je na zidu biskupske zgrade na Kaptolu stršila parola – «S. M. (Stipe Mesić) haški špiclov!» Nema dugo što su je prebrisali, ali tako da se još vide slova. Biskupi «ne vide» ni prijetnje pulena – osvetom, lustracijom i novim krvoprolićem.

         Biskupi su «zaboravili» na svoje dužnosti kod likvidacije obitelji Zec u Zagrebu, ubojstva sindikalista Milana Krivokuće, nisu zaštitili ni moralnu heroinu Ankicu Lepej, niti jedan se nije našao uz američkog ambasadora prilikom «dobrovoljnog» odlaska preplašenih naših građana srpske nacionalnosti nakon «Oluje»! «Kršćanin» Anto Kovačević čak i svetice veže «uz madrace», a da ne spominjem brojne intelektualke na svima područjima narodnog života!

Laži Adalberta Rebića

         Slika tog «morala» je i izjava profesora Bogoslovnog fakulteta, bivšeg HDZ-ovog ministra Adalberta Rebića: «Zašto se Americi i Izraelu ne sudi u Haagu, zašto Haški sud goni samo hrvatski narod i eventualno još nekoga ovdje na Balkanu». (Novi list», 8.11.01.) U tako malo riječi – toliko neistina i navođenja na krive zaključke! Prvo, Haški sud je utemeljio OUN i to za područje bivše Jugoslavije, Rebić zna da on ne može suditi Amerikancima ni drugima za koje nije nadležan. On zna također da se upravo OUN bavi osnivanjem općeg suda za sve ratne zločine, na kome će se onda suditi i drugima. Drugo, gruba je laž da Haški sud «goni hrvatski narod», kao i bilo koji drugi narod. On dobro zna da se sudi samo osobama osumnjičenima za ratne zločine i to kao pojedincima. Treće, još je grublja neistina da se tamo goni «eventualno još nekoga…s Balkana»; istina je da je tamo glavna skupina srpske nacionalnosti na čelu s Miloševićem, druga su skupina Bošnjaci, najmanja su Hrvati, od kojih niti jedan nije ih Hrvatske.

         Kojim i kakvim snagama daju podršku navedeni biskupi, pokazuje i ovaj komentar njihova «Glasa Koncila»: Strašeći naivne «Prijeti li nam povratak komunizma!», oni će postaviti «uvjete» po kojima bi se «u Hrvatskoj smjela štovati uspomena i na Tita i na Pavelića, a hrvatska je stvarnost da na slavljenje Tita gotovo nitko javno nije reagirao, a od slavljenja mise – dakle molitve – za Pavelića redovito se stvara afera. Kad bi bili demokrati, oni koji žele slaviti uspomenu na Tita trebali bi se boriti da to mogu činiti i simpatizeri Pavelića i obratno!»(G.K. 17.6.01.). Po logici tih «demokrata», Njemačka nije demokratska zemlja jer kažnjava svako isticanje fašizma i Hitlera – Pavelićevog gazde!

         Zaključak je jednostavan: biskupi ne prihvaćaju poraz svojih pulena na Jelačić placu u Zagrebu 20. listopada, oni će dakle dati nov impuls onemogućavanja planiranih reformi i realnom stasanju prema europskim standardima. Ne zaboravimo upozorenje bivšega talijanskoga ministra De Michelisa 1992. godine koji je tada iskreno podržavao Hrvatsku: «Vaš je najveći problem što želite svima postati antipatični!». Biskupi baš to čine, na što nas upozoravaju i najvažniji međunarodni

faktori! Srećom, imamo izbor: puno poštovanje vjerskih osjećaja – da, zloupotreba vjere u političke svrhe  - ne!

.doc ove teme druge teme home kontakt idem gore